KRATKI PROGRAM

Temelji uspjeha


Ovaj je kratki program napisan u svrhu suradnje «Globalne Hrvatske» i domacih sjajnih pojedinaca, a na korist hrvatskoga športa. «Globalnu Hrvatsku» cine treneri, inženjeri, lijecnici i znanstvenici s uspješnim karijerama u zemljama razvijenog kapitalizma/slobodnog poduzetništva( free enterprise ). Domace sjajne pojedince cine bivši športaši visokog ranga, nužno moralnih i intelektualnih vrlina, koji su precesto bili «zaboravljeni», a njihovo je znanje i iskustvo od neprocijenjive vrijednosti za hrvatski šport!

Uvodno slovo. Svi uspjesi hrvatskoga športa od 1990. do danas rezultat su sjajnih pojedinaca, a ne sustava. Samo je velika upornost, požrtvovnost i odricanje roditelja te nadarenost djece stvorila športska cuda.

Zato je ocito da moramo stvoriti «Hrvatski športski model», ne kopirajuci NIKOGA, a studirajuci one( sustave ) koji su postigli svjetsku klasu! Takoder je ocito da «Hrvatski športski model» ne ce stvoriti oni, koji ga nisu stvorili do sada, a imali su sve uvjete i prilike, dakle postojece «športske strukture»!

Cak i letimican pogled na prošle velike uspjehe hrvatskoga športa nedvosmisleno ukazuje na temeljnuulogu roditelja i trenera-amatera, najcešce studenta, kao i( nedopustivo malu ) ulogu tutora, športskog veterana-intelektualca savjetnika.

Zato smatramo ocitim da se «Hrvatski športski model» mora temeljiti na TRI STUPA:

© Hrvatskoj športskoj obitelji.

© Trenerima-studentima športašima.

© Športskim veteranima-intelektualcima

O bitelj. Hrvatska športska obitelj je prvi stup «Hrvatskog športskog modela», što je dokazano u praksi bezbroj puta, a najpoznatiji primjeri su obitelj Kostelic, Vlašic, Jukic, Majoli, Lucic...

Obitelj je hrvatska tradicija i temelj zdravog i uspješnog društva, pa je jasno da pre-važnu ulogu majke i oca NITKO ne može zamijeniti, a pogotovo zanemariti ili mimoici! Takoder je neosporno da nitko ne voli svoju djecu, niti je spreman na žrtve i odricanja, kao roditelji.

S tudenti. Hrvatski intelektualci-studenti športaši-amaterski treneri su drugi stup «Hrvatskoga športskog modela». Najpoznatiji su primjeri nikada ponovljeni uspjesi «Duge Rese»( Stipancic ) pod vodstvom trenera-studenta( medicine ) Dr. Josipa Trupkovica te «Poštara»( Šurbek, Roth, Cordaš ) pod vodstvom Streleca( dipl. Ing. el. ), oba u stolnom tenisu. Tvrdnja da samo intelektualci-treneri jesu i mogu ostvariti uspjeh je aksiomatska, a iz nje neposredno slijedi da to, u danim financijskim uvijetima/ogranicenjima, mogu ostvari(va)ti samo studenti-športaši.

Veterani. Neprocijenjivo je znanje i iskustvo intelektualaca veterana-športaša, pa je više nego ocito da to mora biti TRECI STUP «Hrvatskog športskog modela». Intelektualci športaši-veterani nositelji su znanja, koja ako ne prenesu neposredno, biti ce za uvijek izgubljena, odnosno svaka ce nova generacija talentiranih trenera PONOVO otkrivati DAVNO POZNATO! S

Zakljucak. Argumenti za hrvatski autohtoni, od nikoga kopirani, a u praksi dokazani, «Hrvatski športski model» temeljen na TRI STUPA, su neoborivi! Pažljiva i precizna implementacija predloženoga modela je garancija SUSTAVNIH USPJEHA hrvatskoga športa u buducnosti, za razliku od «ad hock» modela primjenjivanih u prošlosti, koji donose i donositi ce niz razocaranja i neuspjeha( koje ce «športske strukture» pokušati oslikati kao uspjehe! ).

Nadalje se, kao i u dizajnu kompleksnih sustava( Computer Systems, Avionics, ...) preporuca tzv. «spiralna metoda», suprotna tradicionalnoj tzv. «water fall» metodi, koja se pokazala potuno neprimijenjiva za velike projekte( DoD ). Hrvatska ŠKOLA mora biti TEMELJNI KAMEN hrvatskoga športa, pa se zato u skladu s gornjim postavkama, za pocetak preporuca implementacija PROTOTIPA za jedan ili dva, najviše tri športa u isto toliko škola.

Tomislav Nürnberger, predsjedatelj Odbora za Šport HSSD-a


 

INDEX