INTERNACIONALNI KLUB HRVATSKI ISELJENIKA
POVRATNIKA I INVESTITORA IZ DIJASPORE
POREČ, ul. Vladimira Gortana 002

Poreč, 05. rujna 2003. godine



MINISTARSTVO VANJSKI POSLOVA RH
Z A G R E B
n/p ministra Vanjskih poslova RH


PREDMET: Otvoreno pismo, elektronskim i tiskanim
medijima u RH, d o s t a v l j a s e!


Štovani gospodine ministre,

Vjerujemo da u Domovinskoj i Iseljenoj Hrvatskoj nema hrvata koji ne dijeli ozbiljnu zabrinutost vezano za nezapamćeni pritisak kojeg nastoji stvoriti (i stvara, na žalost) slovenska diplomacija na sam pomen proglašenja gospodarske zone na Jadranu. Takva reakcija slovenske diplomacije, kao i odlazak «na konzultacije» veleposlanika Republike Slovenije u Ljubljanu rekli bismo da je očekivana budući da u hrvatskom rasipništvu oko granica vide konkretnu mogućnost da ostvare ono što nikada nisu prije imali. Sjetimo se samo ishitrenog potpisivanja sporazuma o Piranskom zaljevu (koji na sreću nije ratificiran), koji dodatno otežava hrvatsku pregovaračku poziciju, a da ne govorimo i Sv. Geri i sl. gdje smo kupovali slovensku naklonost teritorijalnim ustupcima. I to na svoju štetu. O Krškom, da ne govorimo.
Diplomatske aktivnosti Vašeg ministarstva i diplomatsko-konzularne mreže u zemljama EU po svome obimu, kvaliteti i kvantiteti daleko su ispod Slovenski. Posebice začuđuje slovenska diplomatska sveprisutnost na svim važnijim i manje važnijim skupovima, dok hrvatske diplomacije nema, osim na Brijunima ili malo južnije, u Ohridu. Stječe se dojam da nismo dovoljno agresivni u predočavanju naše pozicije (ako se izuzmu dva nedavno upućena «non paper» priopćenja), tako da nas ta Europa čije standarde nastojimo stječi ne shvaća i ne prihvaća. Očito je da hrvatska diplomacije, a i u konačnici hrvatska država, ne koristi svoje potencijale koje ima u svijetu i zemljama EU, a to je dijaspora. U više navrata je ovaj Klub nastojao vama skrenuti pozornost da imate najmoćniju, doduše neslužbenu, diplomaciju, brojno iseljeništvo i uspješne poslovne ljude koji svojim utjecajem u poslovnim krugovima zemalja gdje žive mogu biti most preko kojeg će ne samo hrvatska ostvarivati svoje ciljeve, nego preko koga će biti dio zapadne europske civilizacije, dio EU-a. O svemu tome do sada niste vodili računa i zbog toga smo u situaciji u kojoj se nalazimo. Doista nam nije jasno zbog čega takav stav prema brojnoj populaciji hrvata, iseljeništvu, briljantnoj hrvatskoj inteligenciji koja se u zemljama gdje žive uzdiže na pijadestal časti i izvrsnosti, a koja se prema vašem stavu (a dobrim djelom i vlade) tretira kao da je to u najmanju ruku nekakva albanska ili kurdska populacija.
Nemojte zaboraviti da je ta, iseljena hrvatska, ugradila sebe u zgradu u kojoj sjedite, u sve diplomatsko-konzularna predstavništva i u konačnici u temelje hrvatske države. Kako je onda bila spremna na jedan poseban način pomoći stvaranju nacionalne države, tako je i danas zainteresirana da se tu državu uvažava i cijeni. Ovako postaje moneta za potkusurivanje Slovenije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i koga sve ne.
U ime Kluba kojem sam na čelu, i u svoje osobno ime, od vas kao šefa diplomacije tražimo da se zauzmete da se ostvare vitalni hrvatski interesi, da se u ostvarivanje tih ciljeva ide sistematski, timski i sinhronizirano. Te aktivnosti treba osmisliti i u njih uključiti naše iseljeništvo, jer bez toga teško da će se stvari mijenjati na bolje.
Podupirući proglašenje isključivog gospodarskog pojasa (ne kao političkog, već kao gospodarskog pitanja) tražimo da promijenite krajnje nepovoljni položaj u kome se sada nalazimo. U protivnom, čeka nas predsoblje europske unije u kojem čemo dugo čekati vagone koji kaskaju za sada na dalekim prugama Balkana. I što je posebno bolno, sutra morati raditi opet iste stvari (mislim na teritorijalne ustupke) kako bi nam susjedna Slovenija dala zeleno svijetlo za put prema Zapadu.
Sa štovanjem,


KORDINATOR KLUBA:


Niko Šoljak, prof. ing.