INTERNACIONALNI KLUB HRVATSKIH ISELJENIKA POVRATNIKA I INVESTITORA IZ DIJASPORE
Porec Vladimira Gortana 2.

PRIOPCENJE ZA JAVNOST POVODOM ODRŽANOG SABORA
MLADEŽI ISELJENE I DOMOVINSKE HRVATSKE U PORECU


Dana 18-20. srpnja 2003. godine u hotelu "Parentium" u Porecu održan je Sabor mladih iseljene i domovinske Hrvatske na kojem su nazocili kako predstavnici mladeži iz veceg broja zemalja tako i predstavnici Udruga koje okupljaju mladu populaciju iz RH-e.

U dvodnevnom sveobuhvatnom radu, a sukladno zacrtanom programu, obradene su teme: Mladi u procesu globalizacije, školstvo u dijaspori, kultura, šport te druge teme vezane za mlade kao što su problemi koje ne dozvoljavaju mladima da se nacionalno afirmiraju te na koji nacin poboljšati veze izmedu iseljene i domovinske hrvatske i povezivanju udruga mladeži iz dijaspore sa udrugama u zemlji.

Iz sveobuhvatnih diskusija u kojima su glavnu rijec imali upravo mladi navedeno je kako su mlade generacije u zemljama zapada, a poglavito u prekomorskim zemljama izloženi procesu asimilacije i da se radi o procesu koji je u ovome trenutku teško naci lijeka. Naime, vec Hrvati prve generacije imaju veliki problema da sacuvaju svoj nacionalni identitet buduci da postojeci sustav školovanja u dijaspori (koji se uglavnom što je poseban problem izvodi kao dopunski) nije dovoljno kvalitetan i prihvatljiv mladim generacijama, a i same obitelji odakle ta djeca potjecu ne poduzimaju ono što bi trebale kako bi dijete u tkz. "kucnoj konverzaciji" naucili maternjem pismu i jeziku, povijesti i kulturi. Poseban su problem udžbenici za koje je navedeno da bi trebali biti posebno prilagodeni uvjetima ucenja u dijaspori. Kroz ucenje povijesti i kulture Hrvatske ucio bi se jezik i pismo što opet iziskuje i prilagoden nastavni plan i program. Nastavnicka populacija koja se šalje u inozemstvo (posredstvom Ministarstva prosvjete, op. A.) nije stimulirana buduci da im place nisu ni približno slicne placama prosvjetnih radnika u zemljama gdje dolaze što opet povlaci za sobom da ti nastavnici moraju tražiti nekakvo dopunsko zanimanje kako bi u datim uvjetima mogli preživjeti. Odatle dolaze i problemi da tih kadrova ima vrlo malo. Posebno se osjeca nedostatak u prekomorskim zemljama, konkretno Argentini i Cileu, ali i u gradovima Sjeverne Amerike, Canade, Australije i New Zelanda.

Prisutni su naveli i probleme koje imaju sa diplomatsko-konzularnim predstavništvima u pojedinim zemljama koja doslovno ne obavljaju svoju temeljnu zadacu, tj. da budu upravna, kulturna i gospodarska spona izmedu Hrvata koji žive u inozemstvu i onih iz domovine. Na skupu je naznaceno da su hrvatske katolicke misije i župe u svijetu trenutno jedini nositelji kulturnih aktivnosti za hrvate diljem svijeta (osim pojedinih klubova) te da je taj meduprostor potrebno popuniti aktivnošcu diplomatsko-konzularni službi (konkretno je upitno što kulturni atašei rade i cime se bave u zemljama gdje djeluju) i organizacijama mladeži kao izricajem specificni potreba mladi ljudi u dijaspori. Kroz rad na folklornim skupinama, likovnim i glazbeno-scenskim aktivnostima potrebno je njegovati specificnosti hrvatskog kulturnog bica te na takav nacin pridonijeti da se spomenuti asimilacijski procesi (koji su kako je vecina sudionika navela neumitni) ako ne zaustave ono barem znatno uspore. Mladi su zainteresirani za programe tkz. "ljetnih škola", organiziranih posjeta domovini i njenim kulturnim znamenitostima te u tome pogledu traže od Ministarstva kulture da pronade modalitete i nacine kako bi se ti programi kvalitetno i sveobuhvatno ostvarili. I to kako u domovini, tako i gostovanjem u svijetu, klubovima Hrvata i katolickim misijama. Što se tice sportski klubova Hrvata u svijetu, to su, na žalost, jedini vidovi okupljanja mladi cija brojnost nije upitna i koji su donekle popularni. Medutim, oni nisu nikakva smetnja asimilaciji o kojoj se je na skupu toliko govorilo. Mladež u dijaspori istice kako treba poticati programe razmjene studenata te da studenti iz dijaspore (što do sada i nije bio cest slucaj) strucnu praksu obavljaju u domovini. Na isti nacin bi se moralo omoguciti hrvatskim studentima iz dijaspore prijem i studiranje na hrvatskim sveucilištima. Hrvatska mladež iz dijaspore i domovine jedinstvena je u stavu da treba zaustaviti permanentno intelektualno osiromašenje nacije te sprijeciti odljev strucnjaka u inozemstvo što je poprimilo zabrinjavajuce razmjere. Moramo se zamisliti nad cinjenicom da u ovome trenutku, po anketama provedenim na internetu više od 70 posto mladih ljudi želi napustiti domovinu ukoliko bi se ukazala mogucnost rješavanja egzistencijalnih i drugih pitanja u drugim zemljama. Kako taj trend zaustaviti pitanje je koje mora zabrinuti hrvatsku vladu i svakog osvješcenog Hrvata. Da konacno trend iseljavanja zamjeni trend useljavanja. Stoga pomalo retoricki zvuci odgovori na pitanje želite li doci živjeti u domovinu koje je postavljeno na kraju Sabora. Da, rekli su, to je naša domovina, ali usprkos našoj ljubavi prema njoj ne želimo biti gradani drugog reda i brisati prašinu na stolicama u cekaonicama biroa za zapošljavanje. Želimo raditi i preuzeti sudbinu domovine i svoga naroda u svoje ruke - istakli su jednodušno.

KORDINATOR KLUBA:


Niko Šoljak, prof. ing.

INDEX